Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 48 online

FOTO SHOT

3.jpg
Home Zadnje dodano Mlakost – teška bolest duše
Mlakost – teška bolest duše Ispis Email
Ocjene: / 1
LošNajbolji 

Mlakost nastaje poslije poduže nebrige za duhovni život. Obično joj uvijek prethodi skup malih nevjernosti, kojih smo svjesni, ali ih ne otklanjamo i tako one utječu na odnos naše duše prema Bogu.

Svaki kršćanin pun ljubavi prema Bogu razgranato je stablo o kojemu govori pripjevni psalam današnje svete mise i lišće mu nikada ne otpada. Sam Krist daje mu život. Ali ako kršćanin dopusti da mu srce postane malograđanski uskogrudno i da ostane bez zanosa i ohladi se ljubav, pogodit će ga teška unutarnja bolest koja će učiniti da bude »pljeva što je vjetar raznosi«. To je mlakost koja čini život ravnodušnim i bez smisla, iako se izvana može činiti kao da se ništa nije promijenilo.

Mlakost nastaje poslije poduže nebrige za duhovni život. Obično joj uvijek prethodi skup malih nevjernosti, kojih smo svjesni, ali ih ne otklanjamo i tako one utječu na odnos naše duše prema Bogu. Nebriga se vidi u stalnoj nepažnji prema malim stvarima, u nedostatku kajanja za počinjene pogrješke, u nedostatku konkretnih ciljeva u odnosu s Gospodinom. Živi se bez pravih ciljeva koji bi privukli i oduševili za unutarnji život. Životari se. Prestali smo se boriti da budemo bolji ili, ako i ima borbe, ona je tobožnja i neučinkovita. Napuštamo mrtvljenje, pa kad je »tijelo opterećeno mnogom hranom i prenatrpano, duh se ne može slobodno uzdizati i uznositi u viša područja.«

Kada postoji mlakost, nedostaje i pravoga unutarnjeg štovanja Boga na svetoj misi; pričesti su obično praćene velikom ravnodušnošću zbog nedostatka ljubavi i priprave. Molitva je obično neodređena, rastresena, neusredotočena: nema pravoga osobnog odnosa s Gospodinom. Ispit savjesti – koji se temelji na finoj osjetljivosti – sada se zanemaruje, jer ga se prestalo činiti ili se čini rutinski, bez ploda.

Borimo se da nikada ne zapadnemo u ovu bolest duše, budimo oprezni kako bismo primijetili njezine prve znakove i odmah zatražimo pomoć od Marije. Ona nam uvijek povećava nadu i donosi nam radost Isusova rođenja: »Kliči i raduj se, Kćeri sionska: evo Kralj ti tvoj dolazi. Ne boj se, Sione, brzo dolazi spas tvoj.«Kada joj se obratimo, Marija će nas dovesti svojemu Sinu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

bitno.net


Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar

security code
Upišite prikazane znakove


busy