Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 80 online

FOTO SHOT

6@rwcards.jpg
Home Duhovnost Ispovijed SVETA ISPOVIJED
SVETA ISPOVIJED Ispis Email
Ocjene: / 6
LošNajbolji 

GRIJEH I SAKRAMENT ISPOVIJEDI

Osjećaš li se slab ili grešan? Ljudi često misle da je grijeh u biti, nešto dobro. To je uživanje, ugodnost, udobnost. Postoji samo jedan problem - ne sviđa se Bogu... i zato ne možemo griješiti. A ako ipak griješimo - Bog će nas kazniti. To je pogansko gledanje! U biti, grijeh je otrov, koji ubija sreću čovjeka, njegovu nutarnju radost, harmoniju, osjećaj smisla života. Ako griješim živim u tuzi, u nervozi, besmislenosti, na neki način, nisam više čovjek...

Bog ne želi grijeh jer On, naš Tvorac, najbolje zna što nam je potrebno da živimo u miru i sreći. Grijeh donosi duhovnu smrt. Smrtni i laki grijeh Katekizam veli: Namjerno tj. znajući i hoteći, izabrati nešto što se teško protivi božanskom zakonu i čovjekovoj konačnoj svrsi, znači počiniti smrtni grijeh. On u nama razara ljubav bez koje je nemoguće vječno blaženstvo. Ako se za to ne kajemo, taj nas grijeh vodi u vječnu smrt. Najgore je ako netko čini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni! Ovdje ima puno zla. Taj grijeh pokazuje oholost čovjeka, nezahvalnost, unutarnji nered (srce je podijeljeno). I ovaj laki grijeh čini mnogo nereda u našem duhovnom životu, ubija gorljivost za razvoj. Ako netko često puta čini laki grijeh - to može značiti da je ravnodušan prema Bogu! To rađa mlakošću i može donijeti plodove teških grijeha... Druga stvar je, ako netko čini lagani grijeh zbog nepažljivosti ili je slab. On ne čini veliku štetu... Ipak, trebamo napredovati u očišćenju sebe do kraja... Kada započinje grijeh? Što ostavlja za sobom? Najprije je KUŠNJA. Kušnja je nešto normalno. Doživio ju je i Isus. Ona je prilika da možemo rasti u vjeri, potvrditi naš izbor Boga, jedinog Gospodina, možemo spoznati i svoje stanje. Ako odmah ne odbacim kušnju na putu ka grijehu dolazi često puta nesvjesno angažiranje tijela i čula. Onda slijedi RAZGOVOR S KUŠNJOM, S LOŠIM MISLIMA. Čovjek je provociran preko kušnje. Ako se ne odluči na grijeh nije kriv, ali ipak bespotrebno troši snagu, vrijeme i to se može završiti grijehom. Slijedi BORBA. Ako netko duže vrijeme dozvoljava loše misli - one neće lako nestati. O grijehu odlučuje ODLUKA. Dovoljna je odluka u mislima. Ne moram ukrasti novčanik. Dosta je ako odlučim da ga uzmem - to je već grijeh. Poslije odluke obično slijedi REALIZIRANJE loše odluke. SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAÐA SKLONOŠĆU, MANOM, SLABOĆOM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAÐA OVISNOŠĆU - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ČOVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU. OSLOBOÐENJE od grijeha često puta nije stvar jedne molitve ili Ispovijedi. U trenutku odrješenja mi smo nanovo čisti, ali da se ovi grijesi više ne ponavljaju potreban je proces koji zahtijeva obično više vremena, rada na sebi i pokoru. Da bi kroz staklo mogla proći zraka sunca, ono mora biti čisto. Ne ovisi to od sunca, već od stakla! Bog je Svjetlost svijeta. U procesu očišćenja gledamo prije svega na cilj, na naše zvanje! Mi smo pozvani na svetost života i vječnost s Bogom, koji je Ljubav. Ne možemo letjeti k Bogu na krilima promatranja i molitve, ako imamo sa sobom cijelu prtljagu zemaljskih želja, koje nisu u slozi sa našim zvanjem za nebo. Tri su koraka na putu oslobođenja od grijeha: 1. očistiti se od teških grijeha, 2. osloboditi se od lakih grijeha, 3. očistiti se od nesavršenosti i svake navezanosti srca koje nas vuče ka grijehu. Da možemo prihvatiti očišćenje od Boga (samo nas On može očistiti - sami to ne možemo) trebamo dvije kreposti: strpljivost i poniznost. a. Strpljivost je povezana s pokorom, a najbolja pokora nije to, što sami sebi zadamo već ono što donosi život, obveze staleža u kojem živimo. Ljubav sve izdrži. Ukoliko je više pokore utoliko je više spremnosti za strpljivost. Ukoliko više treniraš pokoru toliko si više spreman za borbu strpljivosti. b. Poniznost nam pomaže prihvatiti sebe sa zahvalnošću. Ako smo ponizni nećemo se živcirati, čuditi, brinuti, ili zaustavljati u trenutku kada iskusimo vlastitu nemoć i slabost. Nećemo gledati na druge - što oni misle... ako povjerujemo da je Gospodin naš sudac!

Na putu obraćenja najjače sredstvo je susret s Gospodinom u sakramentu Ispovijedi. ISPOVIJED KAO DAR, SAKRAMENT I IZRAZ PRIJATELJSTVA Ispovijed kao dar Često puta tema Ispovijedi rađa kod nas nemir, strahove, loše uspomene. To je ponekad i normalno zbog toga što u Ispovijedi trebamo priznati ono, što nismo dobro učinili, priznati našu oholost i sebičnost, naše mane. U našoj Zajednici često pokušavamo gledati na Ispovijed kao na dar, sakrament - susret s Kristom koji donosi milost, te kao izraz prijateljstva prema Bogu. Ispovijed jest dar Boga za nas, a ispovijediti se, naš je dar za Boga. Jedan čovjek dobio je od majke lijep prsten. Kad majka više nije bila živa taj prsten je bio znak jedinstva i zahvalnosti. Na žalost prsten je jednom pao na zemlju i na dragom kamenu koji ga je ukrašavao nastala je duboka pukotina. Čovjek je htio popraviti prsten, ali svaki zlatar koji ga je pogledao, odgovarao je da to nije moguće: " Pukotina je preduboka". Ipak, na kraju je našao jednog starog zlatara koji je rekao da može popraviti ovaj prsten i pitao ga ima li pouzdanje u njega. "Da", odgovorio je čovjek. Kada se vratio poslije dva tjedna, zlatar mu je pokazao prsten na čijem je kamenu uradio lijepu ružu a pukotina se promijenila u stabiljku ruže. Iznenađen je pogledao. Da, to je isti prsten, ali sada još ljepši i vrjedniji, jer je na kamenu umjesto pukotine bio lijepi cvijet. Isti, a ipak ljepši. Tako i na našoj duši svaki grijeh ostavlja tragove i „pukotine”. Grijehom uništavamo našu dušu, ali ako predamo Isusu naše grijehe i dozvolimo Mu da na njima radi - postajemo još bolji. On može iscijeliti naše rane. Mi smo uistinu otkupljeni Krvlju Krista i ništa ne može uništiti to otkupljenje. Grijeh koji na početku izgleda kao pobjeda sotone na kraju je većom Kristovom pobjedom, ako se predamo u ruke Krista jedinog Spasitelja čovjeka. Rim 5, 20: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”. Bogu se ne sviđaju naši grijesi i oni su za Njega uvreda, ali On nas voli bezuvjetno, još više nas traži, kao pastir izgubljenu ovcu. Ako smo pali u grijeh - nije to zapreka za Boga - po Krvi Kristovoj naši padovi nisu zapreka, možemo postati još više sveti i iskusiti veličinu milosrđa i ljubavi Boga. Ispovijed kao sakrament Samo Bog jedini oprašta grijehe. Isus ima vlast na zemlji otpuštati grijehe (usp. Mk 2,10). Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, u životu i u djelovanju bude znak, oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje Krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi, (KKC 1442). Prvog dana poslije svojeg uskrsnuća Isus je rekao apostolima: "Primite Duha Svetoga.

Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22-23). Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja (KKC, 1486). Sakrament je prije svega susret s milosrdnim Ocem, sa Isusom, Dobrim Pastirom, koji želi, govoreći slikovito, izvaditi iz trnja grijeha izgubljenu ovcu, te iscijeliti njezine rane. Po Duhu Svetom i služenju Crkve (svećenika), Bog izlijeva svoju milost oproštenja. Možda je svećenik koji nas ispovijeda opterećen različitim problemima: umor, godište, nevrijeme, bolest, ili osjećamo da nas ne razumije ili nije dao dobar savjet. Trebamo se moliti i za svećenika kojemu dolazimo na Ispovijed. Sakrament, dakle, nije samo susret sa svećenikom. Prije svega to je susret s Bogom, s Isusom koji nas pere svojom Krvlju (usp. Otk 7,14). Treba u to vjerovati neovisno od naših osjećaja - npr. osjećam li se poslije Ispovijedi bolje. Bitna je i naša vjera i čini: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed, u svom vladanju poniznost i potpuna zadovoljština (usp. KKC 1450). Katekizam (1454) savjetuje da je dobro za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti u svijetlu Božje Riječi (npr. Rim 12-15; 1 Kor 12-13; Gal 5; Ef 4-6). Sveti P. Pio je često puta bio strog u ispovijedi, posebno ako je vidio da čovjek koji dolazi nema raskajano srce i misli da je njegov grijeh sitnica: „Sitnicama vrijeđati Boga! Idi van!” Događalo se da nije udijelio oproštenje- „ne radim to da te pošaljem u pakao već u nebo!”. „Idi najprije, uvedi red u svoj život, a kasnije ću te ispovijedti”. Onima koji su dolazili u strahu rekao je: „Nisi li ljubio Boga u prošlosti? Ne ljubiš li Boga? Ne želiš li ljubiti Boga uvijek? Oprošteni su ti grijesi mnogi jer si ljubio mnogo! (usp. Lk 7,47). Dakle, ne boj se! Bog sve može odbaciti u svojim stvorovima... ali ne može odbaciti čovjeka koji ima iskrenu želju ljubiti Ga”. „Ako biste znali koliko je dragocjena jedna duša!

Duše nisu poklon! Treba je kupiti. Ne znate li koliko je platio Isus?! Istim novcem treba platiti i danas”. „Isuse, Marijo, smilujte se! O Isuse prikazujem Tebi ovu dušu, moraš je obratiti, spasiti; ... Prikazujem za nj sebe”. Ispovijed kao izraz prijateljstva Treći je pogled na Ispovijed kao izraz prijateljstva. Isus ne želi da budemo Njegovi robovi, nego „prijatelji” (usp. Iv 15, 13-15). Ovo prijateljstvo možemo razvijati preko Ispovijedi. S pravim prijateljem susrećemo se ne samo jedanput u godini već često puta, ne da nešto obavimo za sebe ili zato „što moramo” zbog zakonskih obveza te znamo govoriti „ispričavam se” ako smo ga povrijedili. U prijateljstvu ne govorimo: „što moram činiti za tebe?” već „što mogu, što želiš, kako te mogu iznenaditi, kakvi su tvoji snovi?” Krv Kristova očituje preveliku ljubav Boga i dokaz je Njegovog prijateljstva prema nama. "Imajmo pogled upravljen na Kristovu Krv, te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obraćenja cijelome svijetu” rekao je sv. Klement Rimski (II. st.). Ovo je Njegova pravda, da dok smo bili grješnici On je dao za nas svoj život, On ljubi uvijek prvi. Bog čeka na naš odgovor, želi da budemo osobno, kao Zajednica Krvi Kristove ili Crkva lijepi i čisti kao zaručnica za svojega zaručnika. Česta Ispovijed, posebno ako je povezana s duhovnim vodstvom u pouzdanju, iskrenom razgovoru, poslušnosti Božjoj Riječi i savjetima može pridonijeti velikom razvoju i rastu u našem duhovnom životu: uvoditi nas u duboko prijateljstvo s Bogom i u savršenost života.

Družba Misionara Krvi Kristove

Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar

security code
Upišite prikazane znakove


busy