„Što sam započela u Fatimi, završit ću u Međugorju“, sažetak je Gospine poruke od 25. kolovoza 1991. koju je javnosti prenijela vidjelica Marija Pavlović. Veliko je bilo iznenađenje poznavatelja međugorskih zbivanja kad su to čuli. Gospa je tada, prvi put u deset godina, povezala međugorsko i fatimsko ukazanje. U dramatičnom tonu pozvala je ljude na molitvu i post kako bi uz njihovu pomoć svladala Sotonu, koji „nastoji omesti njezine planove mira i radosti.“ Da je veza između Fatime i Međugorja čvrsta, potvrdila nam je Mirjana Dragičević-Soldo, jedna od vidjelica kojoj je Majka Božja na čuvanje povjerila deset tajni. Što je to Majka Božja započela u portugalskoj Fatimi davne 1917.g. ukazavši se na siromašnoj i nepismenoj djeci Luciji dos Santos, Jacinti Marto i njezinu bratu Franji? Ključ se nalazi u tri fatimske tajne koje je zapisala časna sestra Lucija, jedina još živuća vidjelica iz Portugala. Prve dvije tajne predvidjele su kraj Prvoga i početak Drugoga svjetskog rata, te uspon i pad sovjetskog komunizma. Tekst treće tajne, koji je desetljećima golicao maštu upućenih, Vatikan je objavio tek u lipnju 2001.g.  Godinama se smatralo da treća tajna sadrži apokaliptičnu  viziju kraja svijeta , ali na 43 stranice popratnog dokumenta nazvanog „Vizija iz Fatime“ Vatikan je ponovio svoje gledište  da se tajna odnosi na događaje koji su se već dogodili. Navodno je njome predviđen atentat na papu, komunistički progon kršćana.  Međutim, nakon terorističkog napada na Ameriku 11.rujna 2001. dio svjetskog tiska gorljivo je branio uvjerenje kako treća fatimska tajna opisuje događaje koji će se tek zbiti. To se poklapa s tumačenjima  o kazni koja će pogoditi svijet ako se ne obrati.

Zanimljivo je to da se međugorska ukazanja počinju događati nekoliko godina uoči pada komunizma i rušenja željezne zavjese. Gospa znakovito poziva na mir, obraćenje, pokoru, upozorava svijet da je u velikoj nevolji i pruža im ruku za pomoć. Ako se već katastrofe ne mogu izbjeći, nastoji naučiti ljude da ih barem pokušaju ublažiti. U taj svoj veliki plan spasa čovječanstva uključila je i šestero međugorskih vidjelaca. Namijenivši svakome od njih posebnu zadaću, povjerila im je i veći broj tajni. Onima kojima se više ne ukazuje svakodnevno povjerila je  svih deset tajni, a ostalima devet. Obvezani zavjetom šutnje, vidioci o njihovu sadržaju  nipošto ne žele govoriti, pa o njima ne znamo puno, ali i ono malo podataka koji su mogli biti dostupni javnosti vrlo su zanimljivi. Ključ međugorskih zbivanja sadržan je u deset tajni koje se odnose na budućnost čovječanstva, Crkve, Međugorja i vidjelaca osobno. Sve one dogodit će se u točno određen dan i vrijeme i ne mogu se poništiti. Jedino se molitvom i postom mogu ublažiti.

Prva i druga tajna zapravo će biti prethodne opomene, posebni znaci diljem svijeta koji će najavljivati događaje, što će dramatično utjecati na svjetsku povijest. Jedan takav znak spomenut je u drugoj fatimskoj tajni, a najavio je Drugi svjetski rat. Riječ je o neobičnom svjetlu koje se pojavilo u noći sa 25. na 26. siječnja 1938.g. Između prve i druge tajne kratko je vrijeme, a potom se ostvaruje sljedeća tajna.

Treća tajna povjerena je svim vidiocima i posebno je zanimljiva. Riječ je o znaku koji je Gospa obećala ostaviti na Brdu ukazanja (bivša Crnica, nazivaju ga još i Podbrdo) iznad Međugorja. To će biti velik, neuništiv, opipljiv znak za koji će biti jasno da ga ljudska ruka nije mogla načiniti. Nakon njegove pojave, tvrdi se, nitko više neće sumnjati u autentičnost Gospinih ukazanja na Zemlji. Pojavu velikoga znaka na Brdu ukazanja pratit će mnoga ozdravljenja i čudesni znaci koji će svijet upozoriti, opomenuti i potaknuti na obraćenje. Usporedimo li Međugorje s iskustvom nadnaravnoga u Lourdesu, sve upućuje na to da bi kao barem jedan od elemenata velikoga znaka mogao provrijeti izvor žive, ljekovite vode. Mirjana kaže: „Kad se pojave znaci, mnogi će se ljudi obratiti. Svima koji su otvoreni  Duhu Božjemu bit će jasno da je Bog uistinu ovdje i da prebiva među nama ljudima.“ Gospa preporučuje da se ljudi obrate prije pojave ovog znaka, „jer kad se dogodi obećani znak, mnogi će trčati gore i moliti milost oproštenja, ali za njih smilovanja neće biti.“

Četvrta, peta i šesta tajna tiču se osobnih života vidjelaca i šireg područja Međugorja.

Sedma, deveta i deseta tajna odnose se na budućnost čovječanstva. Prema kazivanju vidjelaca, deveta i deseta tajna dosta su teške. One su neizbježna kazna za grijehe svijeta. Kad su čuli njihov sadržaj, neki vidioci toliko su bili uplašeni da su zaplakali.

Uz sedmu tajnu vezana je jedna zanimljivost. Prije se tumačilo kako je ostvarenje te tajne otklonjeno zahvaljujući potpunom odazivu mještana i hodočasnika onome što je Gospa preporučivala i molila, no prema Mirjaninu kazivanju, otklonjen je samo dio tajne, pa se on nikada neće ostvariti, ali ostatak tajne neće biti poništen.

Kada bi se međugorske tajne mogle ostvariti? Dakako da odgovara na to pitanje nema, ali na temelju nekih spoznaja može se barem nagađati. Pri tome je vrlo važan podatak da je vidjelica Mirjana, prema onome što joj je Gospa naložila, samostalno odabrala svećenika svoga povjerenja kojemu će, kada dođe vrijeme povjeriti tajne. On ih potom treba objaviti svijetu. Riječ je o fra Petru Ljubičiću, rođenom 1946.g., koji je zbivanja u Međugorju pratio od početka. Ako je, dakle, fra Petru sada 65-a godina, a on će doživjeti trenutak da objavi tajne, logično je pretpostaviti da bi tome činu mogli posvjedočiti mnogi od nas i da se vrijeme njihova ispunjenja približava.

Evo što o tome kaže sam fra Petar: „Kad će to biti, ne znamo. Slutimo da smo tome svakim danom sve bliži. Činjenica jest da je danas sve u krizi. Svašta se događa. Previše je nezadovoljstva i nevolja svake vrste. Poruka svake tajne mogla bi biti: Vrijeme je ozbiljno. Poradite na svome spasenju. Budite pripravni svakoga trenutka susresti se s osobnim i živim Bogom.“


Ne boj se! Samo vjeruj! Raduj se uvijek!